Galerija
Sve boje otoka na jednom mjestu - more, kameni zidovi, konobe, borovi i onaj mir koji se ne da opisati, samo osjetiti.
More ovdje šapće sporije nego igdje
Dan se topi u tirkiznoj tišini
Gdje pogled zastane, srce ostane
Sunce ovdje zna nježnije dodirnuti
Između kamena i mora, mir traje
Sve je lakše kad miriše sol
Ovdje vrijeme sjedi u hladu
Tišina ima boju kasnog ljeta
More se prelijeva kao misao o sreći
Gdje borovi čuvaju plavetnilo od buke
Još jedan trenutak za nikamo krenuti
Na ovom svjetlu i kamen omekša
Vjetar nosi ono što ne kažemo
Dan počinje solju, završava zlatom
Ovdje se srce privikne na mir
Plavetnilo bez žurbe, dan bez kraja
Mjesto gdje se oči odmore prve
U hladu borova ljeto diše sporije
Sve što trebaš stane u horizont
More pamti korake bolje od pijeska
Kad se nebo spusti sasvim blizu
Tu gdje se dan lagano raspline
Kamen, sol i jedna tiha sreća
Jutro miriše na more i mogućnost
Večer ovdje dolazi na prstima
Gdje se tišina sluša otvorenim srcem
Još malo sunca za dušu
Svjetlo se lomi kao nježna uspomena
Ovdje i valovi govore polako
Ljeto ostavlja trag samo u nama
Pod ovim nebom sve postaje jednostavno
More i mir, bez suvišnih riječi
Gdje svaki pogled traje dulje nego inače
Iz daljine sve napokon sjedne na mjesto
Sol u zraku, mir pod kožom
Ovdje se dan ne broji satima
Dok more šuti, sve je rečeno
Tišina između valova vrijedi najviše
U svakom kamenu malo starog sunca
Mjesto za disati punim, sporim srcem
More blista kao da nas prepoznaje
Ovdje se misli razvežu same od sebe
Ljeto se ovdje zadržava bez pitanja
Između valova i bora, dom
Kad dan zamiriše na bor i sol
Pogled koji ostaje i kad odeš
Nad morem sve misli postanu mekše
Tu gdje večer zagrli cijeli arhipelag
Svaki povjetarac donese malo nježnosti
Ovdje se voli tiho, kao more
Prvi koraci putovanja, zapisani u soli i sjeni palmi
Plovidba prema obzoru gdje se more pretvara u tekuće zlato
Tirkizni valovi otvaraju put u svijet zelene i narančaste
Svjetlost pleše uz pjesmu koju samo more zna odsvirati
Kameno srce koje počiva u nježnom zagrljaju Jadrana
Jutarnja svjetlost budi tihe tajne drevnog kamena
Gdje plavetnilo neba i mora postaju jedna priča
More ovdje šapće sporije nego igdje
Dan se topi u tirkiznoj tišini
Gdje pogled zastane, srce ostane
Sunce ovdje zna nježnije dodirnuti
Između kamena i mora, mir traje
Sve je lakše kad miriše sol
Ovdje vrijeme sjedi u hladu
Tišina ima boju kasnog ljeta
More se prelijeva kao misao o sreći
Gdje borovi čuvaju plavetnilo od buke
Još jedan trenutak za nikamo krenuti
Na ovom svjetlu i kamen omekša
Vjetar nosi ono što ne kažemo
Dan počinje solju, završava zlatom
Ovdje se srce privikne na mir
Plavetnilo bez žurbe, dan bez kraja
Mjesto gdje se oči odmore prve
U hladu borova ljeto diše sporije
Sve što trebaš stane u horizont
More pamti korake bolje od pijeska
Kad se nebo spusti sasvim blizu
Tu gdje se dan lagano raspline
Kamen, sol i jedna tiha sreća
Jutro miriše na more i mogućnost
Večer ovdje dolazi na prstima
Gdje se tišina sluša otvorenim srcem
Još malo sunca za dušu
Svjetlo se lomi kao nježna uspomena
Ovdje i valovi govore polako
Ljeto ostavlja trag samo u nama
Pod ovim nebom sve postaje jednostavno
More i mir, bez suvišnih riječi
Gdje svaki pogled traje dulje nego inače
Iz daljine sve napokon sjedne na mjesto
Sol u zraku, mir pod kožom
Ovdje se dan ne broji satima
Dok more šuti, sve je rečeno
Tišina između valova vrijedi najviše
U svakom kamenu malo starog sunca
Mjesto za disati punim, sporim srcem
More blista kao da nas prepoznaje
Ovdje se misli razvežu same od sebe
Ljeto se ovdje zadržava bez pitanja
Između valova i bora, dom
Kad dan zamiriše na bor i solPogled koji ostaje i kad odeš
Nad morem sve misli postanu mekše
Tu gdje večer zagrli cijeli arhipelag
Svaki povjetarac donese malo nježnosti
Ovdje se voli tiho, kao more
Prvi koraci putovanja, zapisani u soli i sjeni palmi
Plovidba prema obzoru gdje se more pretvara u tekuće zlato
Tirkizni valovi otvaraju put u svijet zelene i narančaste
Svjetlost pleše uz pjesmu koju samo more zna odsvirati
Kameno srce koje počiva u nježnom zagrljaju Jadrana
Jutarnja svjetlost budi tihe tajne drevnog kamena
Gdje plavetnilo neba i mora postaju jedna priča
More ovdje šapće sporije nego igdje
Dan se topi u tirkiznoj tišini
Gdje pogled zastane, srce ostane
Sunce ovdje zna nježnije dodirnuti
Između kamena i mora, mir traje
Sve je lakše kad miriše sol
Ovdje vrijeme sjedi u hladu
Tišina ima boju kasnog ljeta
More se prelijeva kao misao o sreći
Gdje borovi čuvaju plavetnilo od buke
Još jedan trenutak za nikamo krenuti
Na ovom svjetlu i kamen omekša
Vjetar nosi ono što ne kažemo
Dan počinje solju, završava zlatom
Ovdje se srce privikne na mir
Plavetnilo bez žurbe, dan bez kraja
Mjesto gdje se oči odmore prve
U hladu borova ljeto diše sporije
Sve što trebaš stane u horizont
More pamti korake bolje od pijeska
Kad se nebo spusti sasvim blizu
Tu gdje se dan lagano raspline
Kamen, sol i jedna tiha sreća
Jutro miriše na more i mogućnost
Večer ovdje dolazi na prstima
Gdje se tišina sluša otvorenim srcem
Još malo sunca za dušu
Svjetlo se lomi kao nježna uspomena